U vremenu kada djeci trebaju vidljivi i sigurni uzori, priče o znanju, disciplini i služenju zajednici posebno odjekuju. Zato razgovaramo s LTC Amerom Rikovićem, dugogodišnjim oficirom Oružanih snaga BiH, NATO certificiranim instruktorom i NATO specijalistom za osiguranje kvaliteta te menadžerom programa u NATO Vrhovnoj savezničkoj komandi za transformaciju (NATO HQ SACT).

Riković je dobitnik prvog NATO individualnog certifikata u oblasti edukacije i obuke (trajanje šest godina), a godinama radi na podizanju standarda učenja i treninga, sa jasnom porukom: znatiželja je pokretač napretka, a karakter se gradi svakodnevno.

U ovom razgovoru za KIDS Festival BiH govori o djetinjstvu i školi, o hrabrosti da se krene putem koji nije najlakši, o NATO osiguranju kvaliteta (QA) u edukaciji i obuci, o snazi jezika i interkulturalnosti, učenju kroz grešku, te o navikama iz vojnog treninga koje svako dijete može primijeniti – bez obzira gdje živi.

Početak i put

Kako pamtite svoje djetinjstvo i školu? Ko je najviše uticao na Vaše vrijednosti i izbor karijere?

– Što se djetinjstva tiče, živio sam prilično disciplinovano djetinjstvo obzirom da mi je otac, koji na žalost nije više među živima, bio prosvjetni radnik, tačnije učitelj. Ali pored discipline, u isto vrijeme, mudrim pedagoškim potezima uspio mi je usaditi i ogromnu ljubav prema čitanju knjiga. Pomno je birao prve knjige koje mi je donosio, a koje su bile odista zanimljive za moj uzrast, što je dovelo do toga da i danas imam usađenu ljubav prema knjigama i čitam zaista skoro sve što mi dođe u ruke. Definitivno otac i majka su kreirali sve ono što je vrijedno u meni, i na tome sam im beskrajno zahvalan. Ne mogu izdvojiti zaista jedno od njih dvoje kao posebnog kreatora jer znam da, sve što su činili za sestru i mene, činili su to kroz zajednički dogovor i zdravu komunikaciju sa nama.  

Kada govorimo o izboru karijere, žao mi je što moram pomenuti, ali nemila vremena iz prošlosti su me navela da se zaljubim u uniformu, i tu je otac naravno odigrao presudnu ulogu. Tada sam imao 12-13 godina i moja svakodnevnica bila je okružena uniformama, vojskom i patriotizmom, tako da je taj odabir vojnog poziva praktično bio neizbježan. 1995. godine ukazala se prilika i tada sam upućen u Srednju vojnu školu kada je i zvanično počeo moj vojnički život za koji sam već uveliko bio spreman, poručuje za KIDS Fest Riković.

Od školskih klupa do Menadžera NATO programa za osiguranje kvaliteta

Koji su bili prelomni trenuci na Vašem putu do ovog izuzetno značajnog certifikata i pozicije Menadžera programa za osiguranje kvaliteta u sastavu NATO Vrhovne savezničke komande za transformaciju (NATO HQ SACT?

– Kada su u pitanju ove oblasti, ne postoje tu neki prelomni trenutci. Sve se zasniva na znatiželji i volji za učenjem, kako biste se kasnije, na raznim međunarodnim događajima, znanjem koje imate istakli i bili prepoznati. Onog momenta kada vas Tim eksperata is sastava NATO HQ SACT-a prepozna kao potencijalnog kandidata, ono što je neizbježno nakon toga je da se odjednom nađete u poziciji da vam ti isti eksperti priđu sa riječima hvale i ponudama za, prvenstveno učešće u nekim malim projektima ili aktivnostima, da bi nakon što dokažete da se spremni uslijedile ponude i za obavljanje odgovornijih dužnosti, što sam ja uvijek dobrovoljno, sa zadovoljstvom i ponosom prihvatao, naravno uz saglasnost Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine na čelu sa ministrom gospodinom Zukanom Helezom koji mi je zaista po ovom pitanju uvijek pružao nesebičnu podršku, ne osporivši niti jednu ponudu ili zahtjev koji je pristigao iz NATO HQ SACT-a, a koji su bili vezani za moj angažman, poručuje za KIDS Fest Riković.

Šta je zapravo “NATO osiguranje kvaliteta” u edukaciji i obuci?

Kako to, vrlo praktično, poboljšava učenje – od učionice do terenske obuke?

– Ukratko, NATO QA u edukaciji i obuci je garancija da se svaka lekcija, svaka vježba i svaki kurs pretvara u operativnu spremnost na terenu obzirom da se sve zasniva na 31 standardu koji NATO zahtijeva da bude ispunjen tokom edukacije i obuke. 

U učionici QA znači jasno preciziranu strukturu predavanja, aktivne metode učenja (diskusije, scenariji, case studies) u svim centrima širom svijeta, na gotovo identičan način koji osiguravaju prethodno pomenuti standardi.

Na terenu QA osigurava izuzetno realistične scenarije, provjerene procedure i mjerljive kriterije uspješnosti (npr. procenat uspješnog izvršenja zadatka, mentalna izdržljivost, sposobnost snalaženja u neočekivanim situacijama i sl.). Na taj način se studenti ne “uče radi učenja”, nego trenirano znanje odmah postaje upotrebljivo u misiji i postiže se efekat interoperabilnosti što znači da možete u bilo kojem trenutku okupiti lica iz Finske, Bosne i Hercegovine, Njemačke itd. koji će istog momenta biti spremni da rade zajedno na terenu jer su obučeni na potpuno isti način, kroz iste standarde. To je uglavnom srž važnosti NATO osiguranja kvaliteta u edukaciji i obuci, poručuje Riković.

Zašto ovo važi baš danas? Vrijednosti o kojima govori LTC Riković – red, odgovornost, timski rad, elokventnost i poštovanje različitosti – stoje u središtu narednog izdanja KIDS Festivala BiH. Kroz radionice, predavanja i praktične vježbe, djeca i roditelji dobit će primjenjive alate: kako učiti s razumijevanjem, kako „hladnom glavom“ rješavati izazove i kako pretvoriti znatiželju u naviku napretka.

Program: sigurnost u zajednici i online, male „vojničke“ navike za veliki fokus, timski izazovi, STEM i jezici, volontiranje i služenje zajednici. Prijave za škole, klubove i porodice: info@kidsfest.ba. Poruka je jednostavna: uzori su najjači kad su dostupni. Kroz susret djece sa stručnjacima iz prakse, KIDS Fest gradi most između učionice i stvarnog života – od „prve lekcije“ do „prve odgovornosti“.

Citat koji vodite kao moto

Na IG ste poručili: “Prilika koju ste odbili riječima ‘to nije moj posao’ – bila je vaša šansa.” Šta biste tim povodom poručili mladima koji tek traže svoj put?

– Pa kao što ste i naveli u pitanju, to je moja izjava i moj moto. Nikada zaista ne znate šta Vam koja pružena prilika može donijeti, mnogo puta sam to iskusio kroz karijeru, a povezat ću još jedan moto koji često znam upotrijebiti tokom predavanja je taj da je “jedini put koji je nemoguće preći je put kojim nikada niste imali hrabrosti da zakoračite, ili jednostavno niste željeli zakoračiti”. Zato, tražite prilike, namećite se dobrovoljno za dobrobit domovine Bosne i  Hercegovine, uvijek nađite sebi neku obavezu koja nije u vašem opisu posla, pokažite da niste neko ko jedva čeka kraj radnog vremena, i to će, ranije ili kasnije biti prepoznato i nagrađeno, poručuje za KIDS Fest Riković.

Znatiželja, disciplina, integritet

Koje tri životne vještine bi svako dijete trebalo da gradi od malih nogu i kako to da rade kroz svakodnevne male korake?

– Disciplina i urednost u svakodnevnom životu, bez obzira gdje se nalazite i šta radite. Ukoliko posjedujete dovoljan nivo discipline i samo-discipline u svakodnevnom životu dosta drugih vrijednosti će doći paralelno sa tim a neke su čak i podrazumijevajuće. Kroz jedan primjer, ukoliko posjedujete discipinu – integritet, samousavršavanje i profesionalizam su integrisani u istu.

– Sposobnost elokventnosti, koja se može steći čitanjem i isključivo čitanjem. Elokventnost je nešto što se u današnjem vremenu, na žalost, zbog silne tehnologije sve više gubi. Čitajte mnogo kako bi ste oduševili sposobnošću govora i elokventnosti.

– Sposobnost iskazivanja lijepih manira, komunikacije i socijalizacije u nepoznatom okruženju. Širenje poznanstava (networking) je jedan od ključnih elemenata uspjeha. Ovdje ne govorim o nekim ličnim sitnim interesima apsolutno! Radi se o poznanstvima koja je protrebno sticati sa ciljem ličnog rasta kao osobe, jer razmjena iskustava sa osobama, posebno onima iz međunarodnog okruženja je nešto što je od neprocjenjive vrijednosti i uči vas životnim lekcijama koje ćete u kasnijem dijelu života/karijere upotrijebiti i oduševiti nečim što ste naučili kroz možda čak i noebavezan razgovor sa nekim koga ste upoznali u prošlosti, poručuje za KIDS Fest Riković.

Jezici i interkulturalnost

Koliko su znanje stranih jezika i razumijevanje drugih kultura pomogli Vašem razvoju? Kako to praktično savjetujete mladima u BiH?

– Kao prvo engleski, engleski i samo engleski, taj jezik zaista otvara sva vrata i prilično sam uvjeren da će doći vrijeme kada će onaj ko ne bude poznavao taj jezik biti praktično nepismen. Sviđalo se nama to ili ne, činjenice govore meni u prilog. Naravno da svi moramo njegovati svoj vlastiti jezik u što većoj mjeri, ali kada se u međunarodnom okruženju obratite na fantastičnom engleskom jeziku, vjerujte da je čak je ponekad i “nebitno” šta pričate jer ste u startu impresionirali i privukli pažnju poznavanjem jezika.

Kulturološke razlike predstavljaju bogatstvo čovječanstva, jer svaka kultura u sebi nosi posebnu ljepotu, mudrost i iskustvo koje oplemenjuje zajednički mozaik ljudskog života. Važnost poštovanja tih razlika leži u činjenici da nas upravo otvorenost i prihvatanje drugih, bez imalo predrasuda prema bilo kome ili bilo čemu, čini istinski plemenitim ljudima. To je jedna od najljepših vrlina koje čovjek može posjedovati, sposobnost da u drugome vidi vrijednost, a ne prijetnju, da uoči priliku za učenje, a ne razlog za podjele. Onaj ko poštuje različitosti, gradi mostove razumijevanja, širi horizonte vlastitog znanja i pokazuje snagu karaktera koja prevazilazi granice jezika, nacije ili vjere. Takva vrlina ne samo da oplemenjuje pojedinca, već doprinosi stvaranju društva u kojem vladaju tolerancija, mir i istinska humanost. Poštujte istinski sve što je drugo i drugačije od onoga na što ste naučili, jer svi moramo biti svjesni da je nešto što je nama sasvim normalno u nekim društvima može se tretirati kao uvreda, mnogo puta sam se i sam uvjerio u to stoga, kada putujem u nepoznato obavezno prikupim što više činjenica i podataka o toj zemlju, sa posebnom pažnjom na tradiciju i običaje, poručuje za KIDS Fest Riković.

Učenje kroz grešku

Kako se nosite s neuspjehom? Koju “lekciju iz promašaja” biste podijelili s osnovcima i srednjoškolcima?

– Moja vrlina i moj uspjeh leži u činjenici da sam uvijek bio spreman priznati svoju grešku ili neuspjeh, bez imalo uvijanja ili traženja nekih izgovora za učinjeno. Ako sam pogriješio, pogriješio sam i to je činjenica, razlog je nevažan. Priznavanje greške i spremnost nošenja sa posljedicama je jedna od većih ljudskih vrlina. Svi znamo za staru dobru izreku “ko prizna, pola mu se prašta” i to je uistinu tako, ne pola nego veoma često i sve, kada radite sa ljudima koji imaju razumijevanja. Ono što je najbitnije u svemu, bez obzira na ishod greške ili neuspjeha je izvući pouku, identifikovati lekciju iz toga i samim time postajati sve bolji i bolji u svemu što radite. Jedini pravi odgovor nakon načinjene greške glasi: “da pogriješio sam, izvinjavam se i spreman sam snositi posljedice svoje greške ili neuspjeha ali u isto vrijeme iz načinjene greške naučio sam mnogo”. Nema potrebe obećavati da se ta greška nikada neće više ponoviti i sl., taj dio ostavite za sebe i to će biti dovoljno da tu istu grešku više ne ponovite, ta lekcija ostat će vam u podsvijesti, poručuje za KIDS Fest Riković.

Sport, kondicija i mentalna izdržljivost

Koje navike iz vojnog treninga svako dijete može primijeniti – bez obzira da li se bavi sportom ili ne?

– U vremenu kada su djeca često prikovana uz ekrane, a svakodnevica ispunjena brzinom i dekoncentracijom, vrijednosti koje dolaze iz vojnog treninga postaju dragocjene i univerzalne. One ne pripadaju samo vojnicima; pripadaju svakome ko želi izgraditi snagu karaktera, disciplinu i unutrašnju stabilnost. U vojsci dan počinje pokretom, jer se vjeruje da se volja budi zajedno s tijelom. Taj princip može primijeniti i svako dijete kroz nekoliko minuta jutarnjeg istezanja, kratka šetnja do škole ili samo odluka da se ustane ranije i započne dan svjesno i smireno. Ta male pobjede dan za danom, postaju temelj samopouzdanja i osjećaja da se život drži pod kontrolom.

Disciplinu i red ne treba shvatiti kao ograničenje, nego kao okvir koji oslobađa. Djeca koja imaju svoju rutinu, koja znaju kad se uči, odmara i trenira, rastu u osjećaju sigurnosti i postojanosti. Takav red u danu unosi red i u misli, a kad su misli mirne, lakše se uči, bolje se razumije i hrabrije se djeluje.

Samokontrola je još jedna vojna vrlina koju vrijedi prenijeti. U svakoj stresnoj situaciji vojnik zna da prvo treba udahnuti, a tek onda reagovati. Ta jednostavna vještina može biti ključna i za dijete koje se suočava s ispitom, neuspjehom ili nesuglasicom. Naučiti da se zastane, da diše i da nikada odustaje, to je oblik mentalne snage koji vrijedi više od svake medalje.

Ništa u vojsci ne funkcioniše bez povjerenja i tima. Uspjeh se ne mjeri pojedinačno, nego zajedničkim rezultatom. Ista filozofija vrijedi i u školi, sportu ili porodici. Kad djeca nauče pomagati, oslanjati se jedni na druge i dijeliti odgovornost, grade osjećaj pripadnosti koji jača i njihovu empatiju i njihovu odlučnost.

I na kraju, izdržljivost. Ona tiha, postojana snaga koja ne dopušta da se odustane. Vojni trening uči da se svaki zadatak dovede do kraja, bez obzira na težinu. Kad dijete usvoji tu misao, kad nauči da prepreka nije kraj nego izazov, tada stiče nešto što će mu koristiti cijeli život.

Sve te vojne vrijednosti ne traže uniforme ni činove. One traže volju, red i srce koje ne odustaje. U svijetu u kojem se često traže prečice, upravo one navike koje su tihe i dosljedne čine razliku. Jer snaga ne dolazi iz mišića, nego iz karaktera. A karakter se gradi svakog dana, kroz pokret, red, poštovanje i vjeru da se uvijek može više i bolje, poručuje za KIDS Fest Riković.

Digitalno vs. stvarni svijet

Kako djeci i roditeljima preporučujete da postave zdrav balans između ekrana i stvarnih aktivnosti?

– Ovo je zaista pitanje za milion dolara i jedno od najvažnijih za današnje vrijeme. Balans između digitalnog i stvarnog svijeta nije i ne smije biti stvar zabrane, nego mudrog upravljanja i razvijanja zdravih navika. Evo nekoliko preporuka za djecu i roditelje:

Ono što je najvažije jeste da djeca nauče da digitalni svijet bude alat i zabava, a ne zamjena za stvarni život kao što su razgovori, igre i iskustva. Morate biti primjer, djeca imitiraju odrasle; ako roditelji stalno gledaju u telefon, teško je tražiti od djeteta suprotno. Pokušajte djetetu pojasniti kada i u koje svrhe je internet nastao. Konkretno u mom primjeru, kada mi kćerka priđe sa pitanjem vezano za neku oblast (engleski, geografija ili nešto gramatičkog karaktera), bez obzira da li znam ili ne znam odgovor na pitanje, uvijek je uputim na korištenje interneta za pronalazak traženih podataka, sa pojašnjenjem da je i to jedan od ključnih ciljeva postojanja interneta. Razvijajte hobije van ekrana. Nipošto na silu, ali ukoliko je moguće usmjerite dijete ka čitanju, sportu, muzici, streljastvu, druženju, filmovima. Vi najbolje poznajete svoje dijete i znate otprilike šta bi od ovih hobija najprije prihvatilo. To gradi samopouzdanje i otpornost na digitalni svijet, bar one loše strane istoga , poručuje za KIDS Fest Riković.

Volontiranje i služenje zajednici

Gdje mladi mogu početi (školski klubovi, takmičenja, debate, izviđači, IT/robotika, civilna zaštita, Crveni križ…)? Zašto je to važno?

– Prije svega želim snažno naglasiti kako svaki sat uložen u zajednicu vrijedi više nego što mislite. Volontiranje nije gubitak vremena, to je način da postanete najbolja verzija sebe i da učinite da svijet oko vas postane bolje mjesto.

Školski klubovi i sekcije, učenički parlamenti, debatni klubovi, eko-sekcije, humanitarni klubovi, izviđački klubovi, planinarska društva te Crveni križ / Crveni polumjesec, sve su to veoma važne aktivnosti za mlade koji imaju ambiciju i želju obzirom da navedene aktivnosti jačaju timski duh, osjećaj odgovornosti i ljubav prema prirodi, pružaju satisfakciju humanitarnog rada, prve pomoći u slučaju potrebe kao i pomoći starijima i ugroženima.

Lokalne omladinske organizacije i NVO u velikom broju organizuju razne vrijedne projekte, radionice i volonterske kampove kojima se uvijek možete pridružiti i na taj način u mladim godinama doprinositi zajednici.

Zašto je ovo pitanje toliko važno? Višestruki su razlozi za to.

Ulaganje u zajednicu, volontiranje i služenje istoj razvija empatiju i društvenu odgovornost, uči mlade da razumiju potrebe drugih i drugačijih.

Pored navedenog jača samopouzdanje i liderske sposobnosti jer svaki novi angažman donosi i nove vještine i iskustva. Nadalje, povezuje vas sa zajednicom na način da mladi ljudi osjećaju da su važan dio društva, da mogu mijenjati stvari i naravno, ono najvažnije, pomaže pri budućem obrazovanju, a svi vrlo dobro znamo da je kvalitetno obrazovanje ekstremno važan stub svake zajednice, poručuje za KIDS Fest Riković.

Tri knjige, kurs ili resurs koji biste preporučili tinejdžerima koji žele da rade na karakteru i znanju?

– Prva i neizmjerno vrijedna preporuka: YouTube: 10 Life Lessons by Admiral MacRaven

Link: https://youtu.be/TBuIGBCF9jc?feature=shared

Ovih 10 životnih lekcija dovest će vas do uspjeha o kojem se može samo sanjati kao i oblikovanja karaktera ukoliko se držite svih 10 savjeta, što ja zaista činim u svakodnevnom životu od prvog do desetog.

– Druga preporuka bila bi knjiga Sun Tzu – Umijeće ratovanja. Iako naziv zvuči kao vojni, svaka riječ i rečenica unutar te knjige može se primjeniti unutar svakodnevnog života i definitivno otvara mogućnost za uspjeh. Iako postoji mnogo verzija iste, najbolja verzija prevoda ove knjige je ona Thomasa Clearyja, koje dolazi uz zasebna tumačenja i komentare te se bitno razlikuje od svih dosadašnjih izdanja.

– I treća preporuka bila bi knjiga pod nazivom “Misli i obogati se” američkog autora Napoleona Hill-a, u kojoj se dio “obogati se” ne odnosi na novac niti bilo šta materijalno nego isključivo na volju, želju, postignuća i kako savladati prepreke na putu do uspjeha. Jedna od inspirativnijih knjiga napisana zaista jednostavnim jezikom što je najbitnije, poručuje za KIDS Fest Riković.

Ako biste morali izabrati jednu vrijednost koju dijete treba ponijeti u život – koja je to vrijednost i zašto?

– Odgovor na ovo pitanje veoma je jednostavan uz globalno poznati citat Maye Angelou kojeg se i ja sam lično držim cijeli svoj život a koji glasi: “Ljudi će zaboraviti što ste rekli, zaboravit će i što ste učinili, no nikad neće zaboraviti kako su se osjećali zbog vas.”

Stoga, dobrota je zlatna vrijednost. Tretirajte ljude dobrotom i ista će vam zasigurno biti uzvraćena, zaklučio je na kraju Amer Riković.

Na kraju razgovora Amer Riković podsjeća da se karakter ne rađa – karakter se trenira. Disciplina i urednost stvaraju okvir, jezici i čitanje otvaraju vrata, a dobrota i poštovanje različitosti određuju kakav trag ostavljamo. Ako smo mladima dužni jednu poruku, onda je to ova: tražite prilike i ne odustajte od teških stvari – jer upravo one od djece prave ljude na koje se drugi mogu osloniti.

Vidimo se na KIDS Festivalu BiH – mjestu gdje se radoznalost pretvara u vještinu, a vještina u odgovornost.